BKZ-Witten

Stari dobri BOSNJO !

Stari dobri BOSNJO !

Često promatram ljude u njihovoj svagdašnjici. Što jedan drugom govori, Kako idu, kako se smiju ili rade. Što jedu, kako se odijevaju, kakvo lice pokazuju, kako se odnose prema društvu, djeci, okolišu.
I upravo kod svagdašnjih stvari koje čini svaki čovjek dolazi životna istina. I gledaj, tad uočih kod ljudi često pakao, ponor bez dna: oholosti, mržnje i straha pustinju izvitoperenosti, nemira, besmisla,.
Zašto se teško bračnom partneru smiješiti, s njim prijateljski razgovarati, radosno mu otvoriti vrata pomoći mu kad skidanja kaputa.
Zašto je teško dijete strpljivo slušati i na njegovih stotine pitanja rado odgovarati, shvatiti njegovu nespretnost i pomoći mu umjesto ga kažnjavati, rado dopustiti mu da i samo pomaže u kućnim poslovima.
Zašto je teško starim roditeljima. pružiti ruku, voditi ih, slušati njihove duge priče koje smo bezbroj puta čuli, podnositi njihove navike, poštovati njihovu ljubav prema nekoj staroj stvari i poštovati njihov način razmišljanja.
Zašto je teško podnositi one nedorasle, njihove grubosti ne stavljati na vagu, razmisliti o njihovoj kritici i odgovoriti, pokloniti im povjerenje, njihove probleme uzeti ozbiljno.
Zašto je tako teško biti uvijek prijateljski, pun ljubavi, spreman pomoći. U najmanju ruku dati lijepu riječ, prijateljski pogled? Osjećati sa drugima, prihvatiti ga onakvim kakav jest.
Zašto je teško biti poput oca, majke, sestre, brata? Biti poput tebe, dobri moj Bošnjo, biti za druge, u malenkostima svagdašnjice, tako da dođe više radosti, više smisla, više sreće u životu.
Tebe gledati i biti drukčiji. To želim svim ljudima i sebi.




____________________
Sermija je mog zivota:kao sunce svjetlo celo,
a uz gr'jehe naci ce se i po koje dobro djelo.