Osnove gramatike i pravopisa bosanskog jezika -

Osnove gramatike i pravopisa bosanskog jezika

Osnove gramatike i pravopisa
bosanskoga jezika
(za učenike osnovnih kola)
Priredio: dr. Muhidin Danko, Filozofski fakultet u Sarajevu
Napomena:
Ovaj podsjetnik priređen je u skladu s vaećim nastavnim planovima i programima, kao i sa
znanstvenom i udbeničkom literaturom koja je predviđena i zakonski propisana u okviru
vaećih nastavnih planova i programa za osnovne kole.

1. Glasovi
Glas je najmanja jezička jedinica koja slui za razlikovanje značenja, odnosno to je najmanja razlikovna ili distinktivna jezička jedinica.
Glasovi č, ć
Glasovi č, ć zovu se sliveni glasovi ili afrikate. Oni čine afrikatski par i često dolazi do mijeanja ovih glasova i u izgovoru i u pisanju. Ta je pojava posebno izraena kod bosanskomuslimanskoga stanovnitva u srednjoj Bosni, navlastito u sarajevskoj regiji i u nekim bosanskim čarijama. Primjeri za upotrebu glasova č, c: čahura, Foča, kreč, Caba, kuća, noć.
Glasovi d, đ
Glas d predstavlja zvučni parnjak bezvučnog suglasnika č. Glas đpredstavlja zvučni parnjak bezvučnog suglasnika č. I u izgovoru ovih glasova dolazi do mijeanja u nekim regijama gdje ivi bosanskomuslimansko stanovnitvo. Primjeri za upotrebu glasova d, đ: damija, amida, had, đerdan, lađa, smeđ.

Glas h

Glas h je frikativni zadnjonepčani bezvučni suglas¬nik kojem u sistemu zvučnih glasova nedostaje njegov zvučni parnjak. U bosanskome jeziku glas h je stabilan i veoma očuvan i frekventan glas koji je posebno očuvan posredstvom Kur'ana i učenjem u muslimanskim molitvama, kao i općenito u islam¬skoj vjerskoj praksi. Dosljedno se javlja u turciz¬mima (riječima posuđenim iz arapskoga, turskog i perzijskog jezika). Primjeri za upotrebu glasa h: halka, adaha, Allah, lahko, truhlo, mehak itd.

Glasovne promjene i glasovni zakoni

Kada u određenim uvjetima dođe do stvaranja drugoga glasa, onda moemo govoriti o postojanju glasovne promjene. Kada utvrdimo uvjete pod kojima se jedan glas mijenja u drugi, onda moemo govoriti o glasovnom zakonu. Promjena o u e
U prolosti bosanskoga jezika (kao i kod srpskoga i hrvatskoga) samoglasnik zadnjeg reda o prelazio je u samoglasnik prednjeg reda e u poloajima iza prednjenepčanih ili palatalnih suglasnika, na primjer: krajem, mačem, bičem, dok se u nekim slučajevima javlja naporedna upotreba, na primjer: pijevcom/pijevcem itd.

Nepostojano a
Nepostojano a je bivi poluglas koji je izgubio svoj poloaj u zavisnim padeima: lovac; lovca, metak; metka i dr.

Jednačenje suglasnika po zvučnosti
Pojedini suglasnici među sobom čine parove zvu¬čnih i bezvučnih suglasnika.
To su sljedeći parovi:
Zvučni: b dg d đ z
Bezvučni: p t kčćsfch
Dakle, bezvučni suglasnici f, c, h nemaju svog zvučnog parnjaka.
Kada se jedan do drugoga nađu dva suglasnika nejednaka po zvučnosti, onda oni ne mogu tako ostati, već se prvi ravna prema drugome i prelazi u svoj parnjak po zvučnosti, na primjer: ćevapdinica > ćevabdinica; svatba > svadba; burekdija > buregdija itd. Jednačenje suglasnika po zvučnosti ima i svoje izuzetke, na primjer: gradski; postdiplomac; Podhrastovi; habsburki; dragstor; Vaington i dr.

Jednačenje suglasnika po mjestu i načinu tvorbe
Kada se strujni zubni suglsnici s, z nađu ispred prednjonepčanih suglasnika d, d, č, ć, Ij, nj, , , onda oni ne mogu tako ostati, već se mijenjaju u sebi najsrodnije suglasnike , , na primjer: nonja > nonja; vonja > vonja; pičev > pičev i dr.

STRANA 1

Brojni su izuzeci i od ovoga pravila, na primjer: sljez; razljutiti; sljepilo; Bićanin i dr.
Kada se sonant n nađe ispred praskavih suglasnika b,p, onda ono prelazi u sonant m, na primjer: stanbeni > stambeni; prehranbeni > prehrambeni.
Ovo pravilo ima svoje izuzetke u sloenicama (jedanput, vanbračni) i u pisanju bonjačkih prezimena (Rizvanbegović, ahinpaić, Danbegović i dr.)
Palatalizacija
Kada se zadnjonepčani suglasnici k,g, h nađu ispred samoglasnika prednjega reda e, i mijenjaju se u suglasnike: č, z, . Ova pojava naziva se palatalizacija ili prva palatalizacija.
Prva palatalizacija vri se u sljedećim primjerima: junak-e > junače; drug-ina > druina; noga > nozi i dr.
I ovo pravilo ima svoje izuzetke, na primjer: mlaki - mlakim - mlakih; dragi - dragim - dragih; Zinka - Zinkin i dr.
Sibilarizacija (druga palatalizacija, dentalizacija)
Kada se zadnjonepčani suglasnici ili velari k,g, h nađu ispred vokala i mijenjaju se u piskave strujne suglasnike ili sibilante c, z, s. Ova glasovna promjena naziva se sibilarizacija, dentalizacija ili druga palatalizacija.
Deava se u sljedećim slučajevima: junak -junaci; ruka - ruci; knjiga - knjizi; duh - dusi; orah - orasi idr.
Brojna su odstupanja i od ovoga pravila, na primjer:
Meko - Mehi; Kreho - Krehi;
Juka - Juki; Dika - Diki; mazga - mazgi;
seka - seki; Amerikanka - Amerikanki i dr.
Jotovanje
Glasovna promjena u kojoj tvrdi nenepčani sugla¬snici spajanjem sa sonantomj iza sebe daju neki novi prednjonepčani suglasnik naziva se jotovanje.
Sonant j u dodiru sa suglasnicima d, t, z, s i sonan-tima l, n tako daje nove suglasnike: đ, ć, z, , Ij, nj, na primjer: glođem; buđenje; pruće; uče; maem; kaem; proen; koen; voljen; branjen; hranjen itd.
Jotovanju podlijee i strujni suglasnik c, kao i velarni suglasnici k,g, h, na primjer: kličem;jači; drag > drai; tih > tii itd.
Posebnu vrstu jotovanja moemo pronaći i u sluča¬jevima kada se usneni suglasnici b,p i sonanti m, v nađu ispred sonanta j. U takvim slučajevima usme¬ni suglasnici i sonanti ostaju neizmijenjeni, ali zato sonant l u poloaju iza tih usnenih glasova prelazi u sebi najsrodniji sonant Ij, na primjer: grub > grublji; rastopiti > rastopljen; hramati > hramlje, postaviti > postavlja i dr.
Prelazak i u o (vokalizacija)
U prolosti bosanskoga jezika (kao i kod srpskog i hrvatskog) nastala je i glasovna promjena prelaska sonanta l u vokal o na kraju riječi i na kraju sloga. Ta promjena naziva se vokalizacija i deava se u sljedećim primjerima: bil - bio; misal - misao; radionica; učionica; dioba; seoba i dr. Ali, kae se i: djelidba, selidba i dr.
Zamjena jata
Na mjestu nekadanjeg praslavenskog glasa jat danas u standardnome bosanskom jeziku (kao i u hrvatskome) uglavnom imamo ijekavsko-jekavsku zamjenu jata, a u dananjem knjievnom bosan¬skom jeziku imamo reflekse: -ije; -je; -i; -e, na primjer: cijel - cjelina - cio; dio - dijela - djelić; brijeg; crijep - crepovi - crepulja; vrijeme - vremenom; htio - htjela - htijući i dr.

2. Riječi
Riječ je najmanja samostalna jezička jedinica koja ima svoje značenje.
Sve riječi bosanskoga jezika dijele se u dvije velike grupe:
a) promjenljive riječi (1. padene ili deklinacijske riječi: imenice, zamjenice i brojevi; 2. poredbene ili komparacijske riječi: pridjevi i neki prilozi; 3. lične ili konjugacijske riječi: glagoli);
b) nepromjenljive riječi (većina priloga, prijedlozi, veznici, riječce i uzvici). Imenice
Imenice su riječi kojima imenujemo bića, predmete i pojave. S obzirom da li označavaju neto čulno opipljivo ili čulno neopipljivo, imenice moemo podijeliti u dvije grupe:
a) konkretne (stvarne ili predmetne), na primjer: majka, brat, drvo, brdo, zvijezda; kometa,
b) apstraktne (nestvarne ili mislene), na primjer: ideja,filozofija, umjetnost, prolost, budućnost, sram
i dr.
STRANA 2

S obzirom na značenje imenice se dijele na:
a) vlastite ili osobne (Lejla, Dino),
b) opće ili zajedničke (pas, kuća, djevojčica).
Imenice se odlikuju gramatičkim kategorijama roda, broja i padea. Rod moe biti: muki, srednji i enski, a broj jednina i mnoina. Padei su različiti oblici imenskih riječi kojima se izraavaju različiti odnosi onoga to riječ znači prema ostalim riječima u sintagmi i rečenici. U bosanskome jeziku postoji sedam padea u jednini i mnoini: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental, lokativ. Skup padenih oblika koji su međusobno povezani naziva se padena deklinacija.

Deklinacija imenica mukog roda:
Padei Jednina Mnoina
Nominativ radnik radnici
Genitiv radnika radnika
Dativ radniku radnicima
Akuzitiv radnika radnike
Vokativ radnice radnici
Instrumental s radnikom s radnicima
Lokativ o radniku o radnicima
Deklinacija imenica enskog roda:
Padei Jednina Mnoina
Nominativ ena ene
Genitiv ene ena
Dativ eni enama
Akuzitiv enu ene
Vokativ o eno o ene
Instrumental sa enom sa enama
Lokativ o eni o enama
Deklinacija imenica srednjeg roda:
Padei Jednina Mnoina
Nomintiv dijete djeca
Genitiv djeteta djece
Dativ djetetu djeci
Akuzitiv dijete djecu
Vokativ o dijete o djeco
Instrumental s djetetom s djecom
Lokativ o djetetu o djeci
Pridjevi
Pridjevi su nesamostalne riječi koje stoje najčeće uz imenice i određuju ih po nekom svojstvu ili specifičnoj karakteristici (kvalitet, porijeklo, pripadnost, građa, vrijeme itd).
S obzirom na značenje pridjevi se dijele na:
a) opisne ili kvalitativne (rumen,pametan);
b) odnosne ili relacijske, među kojima moemo izdvojiti četiri podgrupe:
1. prisvojni ili posesivni
(sestrin, bakin, očev, kućni, dravni);
2. gradivni ili materijalni (betonski, zlatan, bakarni, limeni);
3. vremenski ili temporalni (jučeranji, noćni, ju tarnji);
4. mjesni ili lokalni (tamonji, srednji, desni).
Gramatička obiljeja pridjeva su rod, broj, pade,
vid i komparacija.
Pridjevski vid moe biti: a) određeni; b) neodređen
Neodređenim oblikom pridjeva iskazuje se opće svojstvo i zato se stavlja ispred imenice: Naem tim predstoji lagan meč.
Određeni oblik pridjeva stavlja se ispred imenice đ bi se označila njezina poznatost ili pojedinačnost: Obukao je plavu majicu.
Pridjevi (i neki prilozi) podloni su gramatičkoj kategoriji koja se naziva komparacija ili poređenje. stepenovanje ili stupnjevanje.
Komparacija je iskazivanje različitog stepena izrazi vanja neke osobine u dva ili vie pojmova.
Sistem komparacije grade tri oblika:

POZITIV (osnovni oblik pridjeva: jak, drag);
KOMPARATIV (izricanje osobine u jačem stepenu: jači, drai);
SUPERLATIV (izricanje osobine u najjačem stepenu: najjači, najdrai).

Zamjenice (upućenice)
Zamjenice ili upućenice su riječi kojima se upuću-i
na lica, predmete i njihove osobine, kao i na neke
okolnosti ili na kontekst u kojima se lica i predme:
određuju.
Zamjenice moemo podijeliti po funkciji i po
značenju.
Po funkciji razlikujemo imeničke i pridjevske zamjenice.
Imeničke zamjenice po značenju dijele se na:
a) lične (ja, ti, on),
b) nelične: upitne (ko,ta); odnosne ili relativne (koji); opće (svako, svata).

3. STRANA

Pridjevske zamjenice po značenju dijele se na:
a) prisvojne ili posesivne (moj, tvoj);
b) pokazne ili demonstrativne (ovaj, onaj);
c) opisne (ovakav, onakav);
d) količinske (ovoliki, ovolika).

Brojevi
Brojevi su nesamostalne, odredbene riječi koje ta-čno kazuju ili određuju koliko ima onoga to znači riječ uz koju stoje (glavni ili kardinalni brojevi) ili koji je po redu pojam označen riječju uz koju stoje (redni ili ordinalni brojevi).
Glavni brojevi jedan, dva, tri, četiri, stotina, hiljada, milion, milijarda imaju promjenu.
Redni brojevi od 5 do 99 tvore se nastavkom -i (peti).
Redni brojevi mijenjaju se kao pridjevi određenog vida.
Razlikujemo jo i: a) zbirne brojeve (dvoje, četvero);
b) brojne pridjeve (oboje ili obadvoje djece);
c) brojne imenice (četverica,peterica).

Glagoli
Glagoli su riječi kojima se imenuju radnje (hodati, zidati), stanja ili zbivanja (truhnuti,gnjiliti, namra-čiti se).
Glagoli imaju sljedeće gramatičke kategorije:
a) vid (aspekt);
b) prijelaznost (tranzitivnost);
c) stanje (dijateza);
d) lice;
e) vrijeme;
f) način;
g) rod; h) broj.
Glagoli po vidu mogu biti:
a) svreni ili perfektivni (ispisati) i
b) nesvreni ili imperfektivni (pisati).
Prijelazni glagoli realiziraju radnju na nekom bliem objektu (Čitam lektiru.) dok neprijelazni glagoli ne zahtijevaju navođenje blieg objekta (ljetovati).
Odnos subjekta iskaza i radnja, stanja ili zbivanja iskazuje se glagolskim stanjem.

Glagolska stanja su:
a) aktiv (Sudijaje kaznio optuenika.);
b) pasiv (Optuenik je kanjen);
c) medij (U maju trenje beharaju.) Glagolsko lice saopćava se ličnim nastavcima, na primjer: čita~m.

Glagolski sadraj moe se realizirati u sadanjem, prolom i budućem vremenu.

Glagolskim načinom obiljeava se odnos glagolskog sadraja prema stvarnosti. Taj odnos naziva se modalnost.
Većina glagolskih oblika ima jedninu i mnoinu (ja piem - mi piemo), osim infinitiva i glagolskih priloga.
Gramatički rod kod glagola ograničen je na:
a) glagolski pridjev radni (čitao, čitala, čitalo);
b) glagolski pridjev trpni (čitan, čitana, čitano).
U bosanskom jeziku razlikujemo glagolske oblike za iskazivanje:
a) sadanjosti (prezent - sadanje vrijeme);
b) prolosti (aorist - prolo svreno vrijeme; imperfekt - prolo nesvreno vrijeme; perfekt - opće prolo vrijeme; pluskvamperfekt - davno prolo vrijeme);
c) budućnosti (futur I - buduće vrijeme; futur II - predbuduće vrijeme).

Glagolski načini su:
a) imperativ (zapovijedni način);
b) potencijal (mogući način).

Glagolski pridjevi su:
a) glagolski pridjev radni;
b) glagolski pridjev trpni.

Glagolski prilozi su:
a) glagolski prilog sadanji (čitajući);
b) glagolski prilog proli (pročitavi).

Infinitiv je osnovni oblik glagola. Tvori se od infinitivne osnove i obličkog nastavka -ti (sadi-ti > saditi).

Prezent se tvori od prezentske osnove i trojakih nastavaka: jed. -m; -em, -im; mno. -mo, -etno; -imo (čitam; pitam; putujem; kupujem; nosim, kosim, čitamo; pitamo; putujemo; kupujemo; nosimo; kosimo).
Aorist se tvori od infinitivne osnove i nastavaka:
1.1. jed. -h, -oh; 1.1. mno. -smo; -osmo
(čitah; padoh; čitasmo; padosmo).
Imperfekt se tvori samo od nesvrenih glagola, i to od infinitivne ili prezentske osnove i sljedećih nastavaka:

1.1. jed. -ah (čitah); 1.1. mn. -asmo (čitasmo),
1.1. jed. -jah (nos+jah > noah);

1.1. mno. -jasmo (nos+jasmo > noasmo);
4. STRANA

3. 1.1. jed. -ijah (vuc+ijah > vucijah); 1.1. mno. -ijasmo (vucijasmo)

Perfekt se tvori od nenaglaenih (enklitičkih) prezentskih oblika glagola jesam i glagolskog pridjeva radnog (ja sam pisao; mi smo pisali).

Pluskvamperfekt se tvori od imperfekta ili perfekta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog (ja bijah čitao, mi bijasmo čitali; ja sam bio pitao, mi smo bili pitali).

Futur I tvori se od nenaglaenih prezentskih oblika pomoćnog glagola htjeti i infinitiva glagola koji se mijenja (ja ću pitati I pitat ću; mi ćemo pitati I pitat ćemo).

Futur II tvori se od svrenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji se mijenja (budem pisao; budemo pisali).

Imperativ se tvori od prezentske osnove i trojakih
nastavaka. Ima oblike u 2.1. jed. i 1. i 2.1. mno. (pij, čitajmo,putujmo, nosimo, nosite).

Potencijal I tvori se od nenaglaenog aoristnog oblika pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji se mijenja (pisao bih; pisali bismo).

Potencijal II tvori se od potencijala prvog pomoć¬nog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji se mijenja {bio bih pisao; bili bismo pisali).

Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka -o, -la, -lo (jed.) i -li; -le, -la
(mno.), (kazao, kazala, kazalo, kazali, kazale, kazala).

Glagolski pridjev trpni tvori se od prezentske ili infinitivne osnove na koju se dodaju različiti nastavci, npr: -n; -na; -no (jed.); -ni; -ne; -na
(mno.), (pregledan,pregledana,pregledano; pregledani, pregledane, pregledana).
Glagolski pridjev sadanji tvori se dodavanjem nastavaka -ći na oblik 3.1. mnoine (gledajući);

Glagolski prilog proli tvori se od infinitivne osno¬ve i nastavaka: -ivi (izgovorivi); -avi (mogavi).
Prilozi su nesamostalne i djelimično promjenljive (komparacija nekih priloga - brzo - bre - najbre) riječi koje se prilau drugim riječima (glagolima, pridjevima, imenicama, zamjenicama i samim prilozima).
Prilozi mogu biti:
a) mjesni (blizu),
b) vremenski (danas);
c) načinski (brzo);
d) uzročni (hotimice),
e) količinski (dosta).

Prijedlozi su nepromjenljive riječi koje stoje ispred padenih oblika samostalnih riječi i označavaju različite odnose tih riječi prema drugim riječima u rečenici (Usportskoj dvorani igra se koarka.)

Veznici su nepromjenljive riječi kojima se povezuju riječi u rečenici i klauze u sloenoj rečenici (i,pa, te, ni, niti, a, ali, nego, već, mada itd.).

Riječce (čestice, partikule) su posebne vrste riječi kojima se oblikuju ili preoblikuju iskazi ili se daje drugačije značenje (npr. isticanje, posebno naglaavanje) pojedinim riječima (zar,pak, li, evo, eto itd.).

Uzvici su riječi kojima se obiljeavaju emocionalna ili neka afektivna stanja govornika ili slue kao tzv. podsticajni ili fonetizirani znaci (tras, bum, buć, diha - điha, av - av, mar itd.) Ovi fonetizirani znaci često se koriste u stripovima.
3. Recenica
Rečenica je osnovna sintaksička jedinica. Njome govornik prenosi sugovorniku potpunu (zaokruenu) obavijest, npr: Lejla pie pismo. Najjednostavnija definicija rečenice jeste da je ona misao izraena riječima, ali je moderna lingvistika prevazila takve tradicionalističke definicije.

Samostalni rečenični članovi
Predikat je jedini rečenični član koji nije zavisan ni od jednog drugog rečeničnog člana. Broj predikata signalizira nam broj rečenica. Predikati se mogu podijeliti na
a) glagolske (Lejla pie.);
b) neglagolske ili imenske (Lejla je učenica.).

Subjekt je supstantivna (imenička) riječ u nominativu koja se redovito slae s predikatom u rodu i broju. (Znanje oplemenjuje). Takav subjekt naziva se gramatički, a onaj koji se ne slae u rodu i broju s predikatom naziva se logički (ao mi je.)
U rečenici subjekt moe biti izostavljen pa se zove i izostavljeni.
U usmenom epskom pjesnitvu iz stilskih razloga subjekt moe imati i oblik aktiva («Netko bjee Strahinjiću bane»).
5. STRANA

Objekt je supstantivni rečenični član u zavisnom padeu s prijedlogom ili bez prijedloga kojem u rečenici najčeće otvara mjesto glagol (Ljekar je pregledao bolesnika).
Objekt moe biti:
a) blii ili izravni (Nije cijenio prijatelje);
b) dalji ili neizravni (E vidi ti bruke!).
Bliem objektu otvaraju mjesto u rečenici samo prijelazni glagoli, a daljem objektu najčeće neprijelazni glagoli.

Adverbijalna odredba je neobavezni (fakultativni) rečenični član kojem mjesto u rečenici otvara predikat.
Adverbijalne odredbe mogu obiljeavati:

mjesto (U blizini zatutnja automobil.)
vrijeme (Danas naa ekipa nema sreće.)
način (Konj ubrzano trči.)
uzrok (Radio sam sve iz prkosa.)
količina (Suvie je brbljao.)

Atribut je nesamostalni rečenični član koji supstantivnu (imeničku) riječ preko koje se uvodi u rečenicu određuje po nekom svojstvu (Lahak vjetar pue).
Atribut moe biti:
a) kongruentni, koji se slae u rodu, broju i padeu s riječju uz koju stoji (Stigli ste u pogreno vrijeme.);
b) nekongruentni, koji se ne slae u rodu, broju i padeu sa riječju uz koju stoje (Svi uglovi u kući bili su prljavi.).

Apozicija je nesamostalni rečenični član koji supstantivnu riječ preko koje se uvodi u rečenicu određuje po kakvu svojstvu, ali ona se uvijek izriče funkcionalno preobraenim supstantivnim riječima prema kojima stoji u odnosu potpunog ili nepotpunog slaganja npr.: Pas pritrča dječaku, miljeniku svome, podvijena repa.

Vrste rečenica po sastavu
Rečenice po sastavu mogu biti:
a) proste;
b) sloene.
Proste rečenice su one rečenice koje sadre samo jedan predikat (Lejla marljivo uči.).
Sloene rečenice su one koje sadre dva ili vie predikata, tj. dvije ili vie prostih račenica objedinjenih u jednu strukturu. Po načinu slaganja razlikujemo nezavisnosloene i zavisnosloene rečenice.

Nezavisnosloene rečenice su:
1. Sastavne (kopulativne), na primjer: Sve je zamrlo, pa kasaba spava, (veznici: i,pa, te, ni, niti);
2. 2. Suprotne (adverzativne), na primjer: ao mi je bilo, ali tu se vie nita nije moglo pomoći. (veznici: a, li, već, nego, no);
3. 3.Rastavne (disjunktivne), na primjer: Oni su u bioskopu, ili su u kafani, ili su ostali kod kuće. (veznici: il', ili);
4. 4. Isključne (ekskluzivne), na primjer: Svi su se smijali, samo je Lejla bila tuna, (veznici: samo, samo to);
5. 5. Zaključne (konkluzivne), na primjer: Naučio sam nastavno gradivo, stoga vjerujem u sebe. (veznici: zato, stoga, dakle);
6. 6. Stupnjevite (gradacione), na primjer: On ne samo to je bezobrazan, nego je i strano odvratan. (veznici: samo to, nego i).
Zavisnosloene rečenice
Zavisnosloene rečenice nastaju kao rezultat zavisnog slaganja prostih rečenica to zovemo uvrtavanjem.
Rečenicu u koju se uvrtava zovemo glavnom, a onu koja se uvrtava zovemo zavisnom rečenicom.
Po funkciji razlikujemo sljedeće zavisnosloene rečenice:

1. Predikatske, na primjer: Hasan je kao i njegov brat.
2.Obiekatske, na primjer: Pričao mije kako je otiao na fudbalsku utakmicu.
3. Atributske, na primjer: Nigdje ne mogu naći knjigu koji si mi preporučio za čitanje.
4. Apozitivne, na primjer: Sakrili su se iza jednoga drveta, iza kojeg su imali dobar pregled ulice.
5. Adverbijalne, na primjer: Naći ćemo se tamo gdje smo se uvijek sastajali.

5.1. 5.1 Vremenske (temporalne), na primjer: Kad se priprema za utakmicu, vrlo je motiviran.
5.2. 5.2 Mjesne (lokalne), na primjer: Proći će kuda prolaze sva ostala djeca.
5.3. 5.3 Načinske (poredbene), na primjer: Prema fudbalerima se odnosi korektno kao to i dolikuje iskusnom treneru.
5.4. 5.4 Uzročne (kauzalne), na primjer: Salem je teko preao ulicu jer je bila puna automobila.
5.5. 5.5 Posljedične (konsekutivne), na primjer: Takva je kia jesenas padala da su ulice bile pune lokvi.
5.6. 5.6 Namjerne (finalne), na primjer: Poao je na selo da kupi sijeno.
5.7. 5.7 Pogodbene (kondicionalne), na primjer: Ako uradi domaći zadatak, pustit ću te vani.
5.8. 5.8 Dopusne (koncesivne), na primjer: Danas je loe odigrao utakmicu iako to rijetko čini.

6. STRANA

PRAVOPIS
1. Glas h
Glas h veoma je frekventan u bosanskome jeziku. Pie se u osnovnim i izvedenim riječima {hrabar, adaha, hrđati i dr.), zatim u genitivu mnoine zamjenica, pridjeva i brojeva (ovih, dobrih,petih), u 1.1. jed. aorista (odoh), imperfekta (rovih) i potencijala I (rovio bih).

2. Glas j
Glas j pie se u intervokalnom poloaju (Azija, avlija, injekcija), zatim u imperativu (umij se, skrij se, pij), kao i kod pridjeva izvedenih od imenica na -ija.
(finansijski, komijski,gimnazijski, aluminijski).'

3. Pisanje riječi stranog porijekla
U bosanskom jeziku koriste se mnoge riječi neslavenskoga porijekla. Medu tim riječima najvie je orijentalizama, romanizama, germanizama, anglizama, grecizama, rusizama, dakle riječi koje su u bosanski dole iz turskog, arapskog, perzijskog, talijanskog, francuskog, engleskog, grčkog, ruskog ili rjeđe iz nekih drugih jezika (na primjer iz čekog).
Vlastita imena iz ivih jezika, koji se slue latinicom, u bosanski se jezik mogu prenositi izvorno u latinicu ili fonetski (npr. New Jork; Njujork), dok se u ćirilicu prenose isključivo fonetski.
4. Rastavljanje riječi na kraju retka
Pri rastavljanju riječi na kraju retka treba izbjegavati prenoenje u naredni red onih suglasničkih skupina kojima ne počinju riječi bosanskoga jezika, odnosno koje su teke za izgovor.
Pravilo je da se ne rastavljaju jednoslone riječi niti se u sljedeći red prenosi samo jedan samoglasnik ili suglasnik.
Sloenice ili polusloenice na spoju rastavljaju se tako to se crtica stavlja odmah iza prvoga dijela: van-literarni.
5. Pisanje skraćenica
Malim početnim slovom i bez tačke piu se skraće¬nice za mjerne jedinice i uopće simboli (m, km, h).
Velikim početnim slovom i bez tačke piu se oznake hemijskih elemenata, padea, strana svijeta i dr.,
(0,N,E).
Skraćenice s tačkom na kraju piu se u slučajevima: br. (broj), str. (strana), mr. (magistar).
Sloene skraćenice naziva poduzeća, ustanova tvore se uzimanjem početnih slova ili slogova članova sloenog naziva, na primjer: BiH (Bosna i Hercegovina), PA (Pedagoka akademija), IVZ (Islamska vjerska zajednica). Rod skraćenice nije određen rodom imenice koju zamjenjuje, već su enskog roda one skraćenice koje se zavravaju na a (ta CIA), a mukog roda su sve ostale skraćenice (taj NOB).
Pojedine skraćenice postale su prave riječi i u njihovom pisanju samo je početno veliko slovo (Alhos, Simes, Unesko).
6. Znaci interpunkcije
Tačka
Tačka se stavlja: a) na kraju potvrdnih i odričnih
rečenica; b) iza pojedinih skraćenica (dr.); c) iza
rednih brojeva (1. slovo).
Dvojako se pie: čl. 25 i 26 ili čl. 25. i 26.
Tri tačke
Tri tačke piu se na mjestu gdje je tekst: a) prekinut; b) kad je u govoru napravljena kraća pua; c) tri tačke u oblim zagradama kazuju daje izostavljen tuđi tekst, na primjer u nekom duem citatu.
Upitnik
Upitnik se stavlja na kraju upitnih rečenica: Koje
danas odsutan s nastave?
Tačka-zarez
Tačkom-zarezom najčeće se mogu razdjeljivati:
a) grupe istovjetnih ili srodnih jedinica (Osnovne su odlike sarajevskog govora, tj. govora autohtonih Sarajlija, postojanost glasa h; umekavanje izgovora afrikata; jekavska zamjena jata itd.);
b) rečenice bez veznika (Njih su se dva sukobila u stavovima; oba su htjela da budu u pravu; da zadive gledaoce...).
Uzvičnik
Uzvičnik se stavlja: a) na kraju rečenice (Teko svo¬me bez svojega!), b) iza vokativa (Ne karaj me, mila majko!); c) iza uzvika (Hej!); d) iza imperativa (Čuj! Pazi! Dolazi!).
Navodnici
Među navodnike stavljamo:
a) nečije riječi (Hajroje često govorio: «Svaka ptica svome jatu leti».)
b) riječi drugačijeg, suprotnog značenja: «E ba si mi ti neki poten čovjek» (Misli se da taj čovjek uopće nije poten u svome odnosu prema govorniku).
Zarez
Zarez kao pravopisni znak najčeće moe
obiljeavati:
a) naporednost i nabrajanje («Istaje onda ostalo od nae borbe, nepravda, siromatvo, bunt boraca, razočarenje?»);
b) naknadno objanjenje (O historiji bonjačkoga

7. STRANA

naroda pisao je Mustafa Imamović, znameniti historičar). c) suprotnost («Umoran sam od saznanja da je puno pametnih, a malo radinih»).
Zagrada
Unutar zagrada obično se stavljaju naknadna ili sporedna objanjenja, npr: «Mnoga danas poznata fudbalska imena iz Bosne i Hercegovine (Sergej Bar-barez, Elvir Bolić, Hasan Salihamidić, Elvir Baljić) predstavljaju glavne igrače u evropskim timovima.
7. Pisanje velikoga i maloga slova
Velikim početnim slovom piu se: vlastito ime, prva riječ u naslovu i rečenici te riječ iz potovanja.
1. Vlastita imena
Velikim početnim slovom, između ostalih, piu se:
a) ime Bog (Allah, Jahve, Milostivi),
b) pridjev imena Bog (Boiji);
c) c) imena boanstava i mitolokih bića {Venera, Svaroić, Stribor, Mars);
d) d) imena i prezimena, nadimci (Mehmed Selimović, Mesa, Safet Suič, Pape);
e) e) vlastita imena ivotinja (Bijeli Očnjak, arko, Miki Maus, Pink Panter);
f) f) prisvojni pridjevi na -ov (-ev) -in izvedeni od osobnih imena i prezimena i nadimaka: Kulinov, Dizdarev, Hajrin, Dinov, Mehin;
g) imena naroda, plemena (Bonjak, Hrvat, Sijuks);
h) imena kontinenata i drava (Sjeverna Amerika,
Sjedinjene Američke Drave, Bosna i Hercegovina, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije);
i) nazivi stanovnika (Sarajlija, Mostarac,
Travničanin, Stočanin);
j) imena naseljenih mjesta (Sarajevo, Banja Luka, Dolac Malta, Vratnik, Viegradska kapija).

U pisanju dvočlanih imena vrijede i sljedeća pravila: Velikim početnim slovom u prvom članu pie se:
a) a) latinski nazivi ivotinja i biljaka (Canis lupus (vuk), Pirus malus (jabuka);
b) u nazivu nepostojećih ili bivih upravnih tvorevi¬na (Bosanski paaluk, Otomansko carstvo),
c) c) zemljopisna imena (Jadransko more, Sarajevsko polje, Hutovo blato, Balkanski poluotok, Boračko jezero, Tihi okean);
d) imena praznika (Hadijski bajram, Nova godina, Dan ena, Prvi maj); e) e) nazivi ulica (Trg heroja, Vilsonovo etalite, Sarajevska ulica);
f) f) imena organizacija, ustanova, grupa, poduzeća, skupova, ugovora... (Crveni krst, Bijelo dugme, Prva gimnazija, Sarajevski univerzitet, Dejtonski ugovor);
g) g) ustaljeni nazivi događaja (ratovi, revolucije) Drugi svjetski rat, Francuska revolucija.

Malim početnim slovom, između ostalih, piu se:
a) opći nazivi ivotinja i njihovih pasmina (zeljov, lipicaner, dalmatinac);
b) b) pridjevi na -ski i -čki izvedeni od zemljopisnih imena i imena stanovnika (sarajevski, bosanski, slovenački, sandački);
c) c) neustaljeni nazivi ratova (u mnoini, nazvani po objema stranama, pretpostavljeni ratovi: kriarski ratovi, američko-vijetnamski rat, treći svjetski rat);
d) d) nazivi naučnih oblasti (biologija, matematika, fizika, domaćinstvo);
e) e) lična imena u slubi općih imenica, npr. mjerne jedinice ili aparati (amper, volt, rentgen) ili: maka¬dam, odiseja, kvisling.

8. Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi
U bosanskom jeziku osnovno je pravilo da se riječi piu odvojeno u svim onim pozicijama dok čuvaju svoja posebna značenja. U pozicijama kad dvije ili vie riječi razviju novo značenje, one srastaju i piu se sastavljeno.
Ako svaka od riječi zadrava barem neto od svoje posebnosti, pie se polusloenički, tj. između njih se stavlja crtica.
Sastavljeno se, na primjer, piu sljedeće riječi: vodovod, blagdan, kućepazitelj, samoodbrana, ultrazvuk, videoteka, radiostanica, rokenrol, nebriga, zapadnoevropski, svijetlocrveni, gdjekoji, nestati, nestajati, nedostati, nedostajati, negodovati, neću, neće, nemojte, nemati, nemam, nanovo, četveronoke, ispred itd.
Polusloenički se pie: auto-moto trka, Radio-televizija BiH, remek-djelo, bajram-namaz, Er-Raid, Kotor-Varo, TV-emisija, crno-bijeli, bosansko-njemački, Husrev-begov itd.
Rastavljeno se pie: kamen temeljac, solo pjevanje, San Marino, Banja Luka, Musa Ćazim Ćatić, ni s kim, među se, ma koliko, Donji Vakuf (ali: Donjeva-kufljanin), čitat ću, dvije hiljade treća (2003.) itd.