Orahova

U posjeti Subertovoj Muzej kuci

U posjeti Subertovoj Muzej kuci

 

 

 U posjeti Subertovoj Muzej kuci 

Dobili smo stan, odnosno mozdaje bolje reci podigli kredit od 210.000 austrijskih silingi i uplatili stanarsko pravo u jednom malom stanu od 52 kvadrata u devetom beckom bicirku. Nikakve priznanice i potvrde o datom novcu nemamo, a sto jenajgore, nesmijemo ni traziti jer u protivnom necemo ga ni dobiti. Istini za volju, u ovo vrijeme i nije bilo bas lahko doci do stambenog rjesenja,  pa smo pristali i na ovakav uslov. Fino smo se smjestili, pomalo se privikavamo, uredjujemo i prilagodjavamo ambijent onako kako to nama odgovara.

Nakon nekoliko mjeseci, kazem mojoj Subhi, hajmo malo izaci da upoznamo malo bolje ovu okolinu, da vidimo imali sta interesantno u nasoj neposrednoj blizini. Znamo dase tu u blizini nalazi glavna Becka policija. Iz stana vidimo jedan ogromno visoki dimnjak interesantnog oblika kojeg je projektirao cuveni  svjetski slikar i arhitekta po imenu Hundertwasser koji se i rodio ovdje u Becu. Iz ovog dimnjaka neprestano se vide veliki oblaci dima a saznalismo daje to Gradska toplana  koja vecinu grada snabdijeva sa toplom vodom. U pravilu to je centralno mjesto gdje se spaljiva sav otpad i smece iz cijelog Beca a mislim i velikog dijela Austrije. Tu je i ogromni univerzitet koji se pruza od pomenute policije i zauzima veliki dio ovog okolisa. Studenti su prisutni u velikim grupama i danju i nocu.  Subha mi odgovara da ja izadjem sam jer se njoj neide.

Ulica u kojoj se nalazi nas stan se zove Liechtenstein strase ( ulica svjetla i kamena) samo jedna ulica visocije od ove, paralelna sa ovom po kojom se upravo secem zove se Nußdorfer strase sto bi u prevodu znacilo nuß-orah  dorf-selo  i ja joj vec dajem ime Orahovacka ulica,  a vec sam cuo da u njoj zivi i jedan nas Orahovac.  Primjecujem u blizini izuzetno puno djece, pomislih skola,vrtic, ili nesto slicno.Prilazim blize i vidim veliki red koji se formiro na trotoaru i ulazi u hof (dvoriste) jedne male kucice na broju 54.

Na kucici stoji mesingana ploca, gdje pise, naravno na njemackom: U ovoj kucici se rodio 1897.god i u njoj zivio do svoje smrti 1928. god veliki Austrijski muzicar i skladatelj Franc Subert. Tajna je okrita radi se o muzej kuci koju posjecuju u pravilu mnoge djacke ekskurzije iz zemlje i inostranstva. Nerazmisljajuci mnogo, svrstavam se i ja u red obzirom da primjecujem i jedan broj odraslih, dali se radi o uciteljima, nastavnicima ili drugim posjetiocima neznam. Odlucih i ja da posjetim ovu muzej kucu i upoznam se sa unutrasnjoscu i zadovojlim svoju znatizelju.

 Do ulaska u kucu trebalo je petnaestak minuta strpljivog cekanja. Jedni su ulazili drugi izlazili i tako. Na dva tri metra do samog ulaza primjetih cjenovnik na kome je pisalo: Djeca organizirano- 50, djeca pojedinacno 1oo, odrasli 200 AS. Sajze, ( sranje) sto bi reko svabo pomislih u sebi. Nisam siguran da imam 200 silingi uzase, a i sve da imam, to je previse za mene u ovo vreme. Smisljam kako da se izvucem, dali da pokusam odglumiti ucitelja i vodica, nece mi uspjeti bojim se, radi jezika, sta da radim, moram brzo odluciti. Odluka je pala, polako se izvuci. okrecem se curikam. Djeca se cude, nije im jasna moja odluka, vidim pocinju da komentarisu: Was ist loss( sta je bilo) Warum(zasto)  Ja im se onako dostojanstveno obracam i govorim , Niks, Ruhe kinder ich mus zurizk ( nije nsta djeco, tisina djeco, ja moram nazad). Dograbih se slobodnog  prolaza i brze bolje napustih dvoriste moga komsije Suberta, tog nezaboravnog Austrijskog i svjetskog velikana muzike i skladbe koji se rodio na danasnji dan, daleke  1797. god. U Becu u 9 Beckom bicirku u ulici Nußdorfer strasse 54.

 Ako se nekada nadjete u prilici  i  budete posjetili ovu muzej kucu nadam se dacete se sjetiti i ove moje pricice i dogodovstine. E jos nesto, ako ste vec tu, spustite se samo niz  stepenice u jednu ulicu nize i dodjite kod mene i moje Subhe na kafu. Nadam se da mi necete zamjeriti zbog malo sale koje sto bi reko svabo mora biti.

Bec, 31.01.2009.      Sejad Jahic