V O D I C A (Orahovacki obicaji)
VODICA
Neznam koliko dugo, ali vjerovatno vrlo dugo u nasoj Orahovi se ustalila jedna praksa odnosno tradicionalni obicaj, da se svake godine, uoci Djurdjeva,dakle 5. Maja, odlazi na vodicu, i to, kako pojedinacno, tako isto i organizovano, od vise famelija.Znam, da ce mnogi od vas znati, ali isto bit ce i onih koji nece znati o cemu se radi, pa cu malo to pokusati objasniti.
Sta je to VODICA:
Pa VODICOM nazvase jedan IZVOR, koji izvire iz jedne stijene u jednom POTOKU u PROSARI, a taj potok se zove PEJNOVAC.
Legenda kaze, da je nekada davno, neko primjetio, da je ovaj izvor odnosno njegova voda izuzetno ljekovita i da lijeci mnoge bolesti, kako kozne tako i sve ostale. Ova voda o kojoj pricamo je izuzetno bistra, pitka i hladna kako bi nas narod reko ledena ali sto je naj bitnije, ljekovita. Postojalo je a i dalje postoji vjerovanje da je bilo dovoljno otici jednom godisnje na VODICU i to upravo uoci Djurdjeva i donijeti ove vode, a usput u Prosari i obliznjim brdima i njivama nabrati ljekovitih trava i bilja koje bi se tu istu noc mijesali sa vodicom a sutradan ,rano na Djurdjev dan tom vodom odnosno smjesom kupali ukucani a posebno djeca i omladina. Vjerovalo se da bi sve moguce bolesti bile iskljucene sve do naredne godine, kada bi se sve ovo ponovilo. Upravo ovi odlasci na vodicu, bili su poprimili masovnost prije ovog poslednjeg rata, pa se to pretvorilo u prave teferice i izlete i uzivanja upravo u vremenu kad priroda obilato poziva na druzenja i uzivanja. Koliko puta sam, i sam bio sudionik ovih lijepih odlazaka na vodicu sa mojom familijom a i sa dustvom i prijateljima. Na vodicu se kretalo organizovano, islo se, pjeske, konjskim kolima a i traktorima i prikolicama.Gore u Prosari , u neposrednoj blizini vodice se odsjedalo, lozila se vatra, ( pekla se kahva) kuhala se kafa , pekli se janjci na raznjevima i grilalo do pred samu noc. Cijeli potok je mirisao na gril i jagnjetinu.Harmonike i pjesma, igra i sala su odjekivali sumom i potocima. Cula se vriska i graja na sve strane. Bio je to znak bezbriznog i lijepog zivota Orahovackog naroda. Bila je to ujedno i poruka svima, da nezaboravljamo svoje obicaje i tradiciju, da je njegujemo i prenosimo nasim pokoljenjima .
Wien,05.05.2009.god. S.Jahic.